Ime Marijino: Poruka važnosti imena, obitelji, naroda, tradicije... Rudolf Baier

Ime Marijino: Poruka važnosti imena, obitelji, naroda, tradicije...

Danas, na 24. nedjelju kroz godinu, odnosno dan 12. rujna, u katoličkom kalendaru određen je blagdan IMENA MARIJINA. Samo značenje Marijina imena nije do danas sa sigurnošću otkriveno, ali mnogi drže da ono dolazi od hebrejski Mirjam, odnosno od myr – ljubljena i Jam – skraćenica od Jahve, te bi u tom smislu značilo ona koja je od Boga (Jahve) ljubljena. Neki pak njegovo značenje tumače s lijepa, gazdarica, gospođ itd.

Prema povijesnim svjedočanstvima, kao blagdan Ime Marijino se počelo najprije častiti u španjolskoj biskupiji Cuenca još 1513. god., kasnije je prošireno i u Napuljskom Kraljevstvu, a u cijelu ga je Crkvu uveo papa Inocent XI., i to kao zahvalu za izborenu pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Beča.

VAŽNOST IMENA, OBITELJI, NARODA…
Ime u biblijskom i kršćanskom značenju nije samo oznaka po kojoj se ljudi međusobno razlikuju i po kojoj stječu svoj identitet, nego obuhvaća znatno dublju razinu, odnosno ime predstavlja, u najdubljem smislu riječi, samu osobu sa svim njezinim kompleksnim razinama i relacijama. Ovaj blagdan nam govori i o snazi imena jer je opet s povjerenjem u snagu Marijina imena (sjetimo se i bitke kod Lepanta), obranjena katolička Evropa od prodora muslimana.

Za nas je danas posebno vrijedna ova poruka važnosti imena, obitelji, nacije, tradicije, korijena i vjeroispovijesti, u svijetu u kojem se propagira globalizam, multikulturalizam i svaka moguća izmiješanost. Zašto je to važno? Zato što nitko od nas pojedinaca nije „otok“, nije sam za sebe, nego u svojim genima, u svom emocionalnom, psihičkom i duhovnom nasljeđu vuče rane, prokletstva, blagoslove, traume, nepravde, bolesti koje sežu duboko u njegove obiteljske korijene i korijene njegova naroda. Svi ti obrasci ponašanja, čine ga onakvom osobom kakva je danas. Iz priloženog možemo vidjeti kako smo sve opterećeniji obiteljskim grijesima i problemima, a obiteljske loze polako nam se gase jer nema blagoslova života.
Stoga je svako od nas pozvan surađivati s Božjom milošću na tome da se „njegova loza“ liječi, da se oprašta, da se moli za pokojne iz obiteljske loze i da se radi na vječnom spasenju cijelog obiteljskog stabla. Svi naši pokojni, jedinu pomoć mogu dobiti od nas živih, preko naših molitava, žrtava, svetih misa, otklanjanja od prokletstva… Naravno, ako se sve izmiješa, i ako se više ne zna tko smo ni odakle smo – teže se može pronaći vlastita prošlost, a time i vlastita budućnost. Danski filozof Søren Kierkegaard lijepo je to izrazio riječima: „Život se može razumjeti samo unazad, ali mora se živjeti naprijed.“

Paula Tomić/medjugorje – info.com